kako sunce gori na licu i ostavlja pepeo
kao otopljeni snijeg na suncu mogu podleći
godinama sam vjerovala da znam sve, ali sada ne
kao prljava voda ne znam ostati
sa slomljenim riječima za prilagoditi
kroz vrijeme sam dala sve od sebe, ali sada ne
i osjećam da ne mogu zaboraviti tebe
u molitvama koje skrivam
svaki put se smijem i plačem
mislim i lažem sebe
i sada kad ne mogu zaboraviti tebe
svaki put kad se vratim
da ponovno počnem život bez tebe
čini se nemogućim
kao (što) otisci u pijesku prave prašinu
ni tama ne može sakriti ovu priču
u svako trenutku dala sam sve od sebe, ali sada ne
kao staklo u komadićima srce mi nanosi bol
kao dim gusti nepokretni je moja ljubav
godinama sam vjerovala da znam sve, ali sada ne
i osjećam da ne mogu zaboraviti tebe
u molitvama koje skrivam
svaki put se smijem i plačem
mislim i lažem sebe
i sada kad ne mogu zaboraviti tebe
svaki put kad se vratim
da ponovno počnem život bez tebe...
puštam da ode zadnja misao
koja mi uzima dah
i boli ostati gledati
i osjećam da ne mogu zaboraviti tebe
u molitvama koje skrivam
svaki put se smijem i plačem
mislim i lažem sebe
i sada kad ne mogu zaboraviti tebe
svaki put kad se vratim
da ponovno počnem život bez tebe
čini se nemogućim
čini se nemogućim
čini se nemogućim
čini se nemogućim