Počinjem novi red ovako:
Ugasit ću svjetla
i odavde ćeš nestati
na par trenutaka.
Iza ove magle,
iza oluje,
postoji duga i jasna noć.
Završit će.
Ali nježnost je ta
koja nas plaši.
U mojoj si duši
i tamo te ostavljam zauvijek,
zaustavljeno, nepokretno
mirnu sliku,
znak koji nikada ne nestaje.
Počinjem novi red i shvatit ćeš
da sve ono što je ostalo iza nas
nije nužno pogrešno i uzaludno.
Shvatit ćeš.
Puštam dane da prolaze
između sigurnosti i grešaka.
Uzak je to, uzak put
do tebe.
Koliko nježnosti
koja više ne plaši.
U mojoj si duši
i tamo te ostavljam zauvijek.
U svakom si dijelu mene,
osjećam kako se spuštaš
između disanja i otkucaja srca.
U mojoj si duši.
U mojoj si duši,
u ovom beznadnom prostoru.
Sve počinje s tobom,
ne treba nam razlog,
mi smo tijelo i uzdah.
Kap po kap,
rame uz rame.