Sei bellissima [Croatian translation]

Kakvog čudnovatog čovjeka sam imala

S očima slatkim koliko treba

da me navede da uvijek kažem

" Još uvijek sam tvoja "

I izmakla bi mi se zemlja pod nogama

Kada bi on zaspao na mojim grudima

I grijala sam ga u ljudskome žaru ljubomore

Kakvog čudnovatog čovjeka sam imala

Držao bi me u zagrljaju

I ako sam pokušavala biti ozbiljna

Za njega sam uvijek bila klaun

I poslije mi je uvijek govorio

"Ne vrijediš nego malo više od ničega"

Ja sam se odijevala u sjećanja

Da bi se suočila sa sadašnjošću

I sjetila bi se ranih vremena

kada sam bila nevinašce

kada sam u kosi imala

svijetlo crveno od koralja

Kada ambiciozna kao nijedna

Gledala bi svoj odraz u mjesecu

I tjerala da mi uvijek govori....

"Prekrasna si, prekrasna si"

Zaslijepljen ljubavlju stao bi i gledao me

"Prekrasna si, prekrasna si"

Na na na na na....

Ako onoga koji je jednom rekao

"Vrijeme je najveći liječnik"

Čvrsto čvrsto ću ga vezat za kamen

i onda ga baciti na dno mora

Prošle su dobre dobre

tolike godine i godišnja doba

Imala sam nekoliko avantura

Ništa posebno

No izlazila sam da te tražim

na ulice, među ljude

Činilo mi se da se okrenem spontano

i vidim te iznova

i činilo mi se da opet čujem

"Prekrasna si, prekrasna si"

Zaslijepljen ljubavlju stao bi i gledao me

"Prekrasna si, prekrasna si"

Na na na na na....