Imaš najbrži auto da bi samo stajao u mestu
način ishrane za one koji žele da žive zauvek
hiljadu brava za svoju palatu
terapeuta da ne poludiš.
Hobi, svoja pravila, zdrav život
joga, tvoj šoping vikendom.
Psa koji sluša samo svog vlasnika,
trbušnjake iz snova sa televizije.
Imaš hipoteku iz dva veka za jednu sobu
i prodaješ dušu za putovanja.
Žurba da stigneš i ne znaš gde,
Život ubija tvoj život i ne ostavlja trag.
I ti isto lice ali tako različito
koja si se vratila u miru iz izgubljenog rata.
Pitaš se da li postoji mesto za novi početak,
bilo bi tako lako
Ako smo naučili
da reči nisu dovoljne
da su prilike izgubljene
i ne vraćaju se nikada, znaš.
Ako smo shvatili
Zašto nas tišine zatvaraju
zašto idioti vladaju
i ponavljaju nam da gledamo, ne da diramo.
Bio sam prašina u milosti vetra
dopuštajući da kiša prodre u mene
došao sam kao lopov koji krade srce
život klizi kroz prste i ne pravi buku.
I dok sunce zalazi
ti odlaziš na put sećanja.
I ako je tvoja ljubav mesto za novi početak,
bilo bi tako lako
Ako smo naučili
da reči nisu dovoljne
da su prilike izgubljene
i ne vraćaju se nikada, znaš.
Ako smo shvatili
Zašto nas tišine zatvaraju
zašto idioti vladaju
i ponavljaju nam da gledamo, ne da diramo.
Uhvati me za ruke, imam puno života da zaboravim
bio sam rob i vlasnik jednog privida.
Nikada nisam želeo da budem normalan (običan),
da se smejem na zahtev i da volim senku štapa.
Ako smo naučili
da reči nisu dovoljne
da su prilike izgubljene
i ne vraćaju se nikada, znaš.
Ako smo shvatili
Zašto nas tišine zatvaraju
zašto idioti vladaju
i ponavljaju nam da gledamo, ne da diramo.