Samo je tuga tu,
danas joj plaćamo dug,
za sve riječi sinoć izrečene.
Sve smo snove srušili,
k'o bisere ih rasuli,
gdje ćemo stić' ko da zna,
bez duše i bez kajanja.
Rekla sam ti: Odlazi,
s tobom mi mladost prolazi;
a ti si žalio sve
sa mnom izgubljene godine.
Nismo mogli naći spas,
srcu nismo dali glas,
jer moglo je da popusti,
da voli i da oprosti.
Sad smo sami ostali,
nit' sretniji, nit' pametniji,
ljubav je stala sva
u šaku ponosa.
Sloboda je prividna stvar,
na kraju si prokleto sam,
što je to u čovjeku zlo
pa neće ono što je njegovo.
Gdje ćemo stić' ko da zna,
bez duše i bez kajanja.