Još tragaš za obitelji
Uz pomoć igle ubijaš
Dobro i loše, jer ti znaš
Što želiš, što te veseli
Pariz ti je bio premali
Radije letiš na guskama
Kliziš jezikom po tijelima
Anđela bezbojnih uleta
Tvoj drugi dom je ovdje
Tu, gdje li je, na Zemlji
Od jet-laga do mamurluka
Ponekad ga se prisjećaš
Ali znaš li stvarno tko si?
Ali znaš li stvarno tko si?
Ali znaš li stvarno tko si?
Tvoje su oči oštri laseri
Ti se voliš grubo igrati
Ljubav vodiš na sve četiri
Godište si osamdeset četiri
Promatraš sebe na zaslonu
Zamrzavaš bore u vremenu
Dok prostireš se po zraku
Zbog njega, i zbog buraza
Sve te fotke života
Gledaš ih u krevetu
Nikad te ne napuštaju
Slika će ti biti pokrov
Ali znaš li stvarno tko si?
Ali znaš li stvarno tko si?
Ali znaš li stvarno tko si?
Već ti je muka od Azije
Amerike su ti prijateljice
Kada nam zboriš o Europi
Veliš da je prava kučka
Voliš voljeti lažljivce
Prošlost, izmišljena je
Sramota, neizrečena je
Povijest, nepoznata ti je
Ti si dijete očevine
Mutiš obiteljsku krv
Biraš utabanu stazu
Kročiš daleko od prtine
Ali znaš li stvarno tko si?
Ali znaš li stvarno tko si?
Ali znaš li stvarno tko si?
Nebo često posjećuješ
Imaš oblake među zubima
Htio bi skoknuti do mora
Kao Fassbinderov mornar
Uvijek uronjen u neodlučnost
Ali znaš li stvarno tko si?
Ali znaš li stvarno tko si?
Ali znaš li stvarno tko si?