Sad Waters [Serbian translation]

Pogledam niz cestu, vidim - trči Mary,

Zlaćana kosa, usne kao trešnje.

Spuštamo se do rijeke, gdje vrbe plaču,

Na golome panju ljubavno nam gnijezdo

Što uzdiže se iz nagriženog tla,

Ali je vezan puzećim povijušama bršljana.

O Mary, ti si mi zavela dušu

(I ja ne raspoznajem dobro od zla)

Zauvijek sam talac tvog djetinjeg svijeta.

A onda prislonih svoje bezvrijedno srce

Na rešetke zatvora njenih rebara

I zabacivši uvojke svoje kose

Ona je inicijativu preuzela,

Haljinu podigla visoko iznad koljena

Pretvarajuć' vode ove rijeke u vino

A onda je splela sve vrbine grane.

Mary se sada u plićaku smije

Tamo gdje su šarani već dolazili prije

A sad uplašeni sjenama što ona ih baca

Preko tužnih voda rijeke i preko mog srca.