Da li ste znali Vi, da su Vase oci ono sto pale
rodjenje mog jutra,
Vas osmeh koji osvetljuje, moju zvezdu najpozeljniju,
ignoriste Vi, znate Vi.
Da li ste znali Vi, Vi ste mi dali pojam o vremenu,
ja stojim na ovoj planeti, sa suncem Vaseg osmeha,
od odsjaja jutra, ignorisete Vi,
ne znate koliko stvari se radjaju zbog Vas.
Da li ste znali Vi, da koliko dodirnete cini se lepim,
i da ste Vi, ta poema svakodnevna,
zelim da njenim vratom plovim, moje nostalgije da upalim,
da jednog dana moj poljubac je osvoji.
Da li ste znali Vi, da sunce odlazi,
ako Vi odlazite, na odmaranje
i da ne osvane ponovo,
sve dok se Vama ne padne na pamet da se
probudite... probudite...
Ne znate koliko stvari se radjaju zbog Vas.
Da li ste znali Vi, da koliko dodirnete cini se lepim,
i da ste Vi, ta poema svakodnevna,
zelim da njenim vratom plovim, moje nostalgije da upalim,
da jednog dana moj poljubac je osvoji.
Da li ste znali Vi, da sunce odlazi,
ako Vi odlazite, na odmaranje
i da ne osvane ponovo,
sve dok se Vama ne padne na pamet da se
probudite... probudite...
Da li ste znali Vi?