Kad sat zazvoni
na kuli kraj Begove džamije
ja sić' ću, sić' ću do bašće
šatro šljive da proberem.
Ti uzmi ibrik, srebrn ibrik
k'o fol vode da doneseš
(Ref x2)
I tada priznat ću ti sve
šapnut riječi te,
Mmm, volim te
Sa tvojih usana vrućina ubija.
Još pamtim legende starih plemena
što za ljubav glavu gube
i umiru kada ljube.
Ref xN