Sa Gradačca, b'jele kule Zmaja od Bosne
Sokolovi zakliktali kajde žalosne:
Umrla je vjerna ljuba Husein-begova,
Jer izgubi gospodara srca svojega.
Osedl'o je vranca svoga Husein-kapetan
Odjezdio Romaniji, podijelit' mejdan.
Na čardaku vjerna ljuba-Allah, illa-llah,
klanjala je, plakala je, haber čekala.
Pod pendžere glasnik stiže, srca slomljenog:
"Udaji se, vjerna ljubo, nema bega tvog".
Od sevdaha i žalosti, kraj pendžera svog,
Prepuče joj bolno srce: neće za drugog.
Sa munare Husejnije uči mujezin,
Sa čardaka i bedema plaču sokoli.
Do Stambola odjekuju kajde žalosne-
Pusta osta b'jela kula Zmaja od Bosne.