Dušo, trebali smo znati mi
da nam je najbolje onda bilo
jer kad osmijeh nam se prorijedi
nije to vino koje se pilo
u one dane, ljubavi rane
Nikad nećemo bit' isti mi
niti ja, niti ti, tako ide
čovjek to niti ne primjeti
kako su godine s neba stigle
nenadano, polagano
Ref.
Jer se navikne čovjek
na dobro i zlo
i drži toplo i hladno
al' nije to to
i danas zaželi srce
još minut il' dva
da se naježi ko
nekada od dodira
i tople struje što je tekla
s druge strane mjeseca