Upoznali su se još dok su bili na fakultetu - tako to obično ide.
Izašli su nekoliko puta na piće, a onda je pala i ruža.
Potom su počeli kovati planove da se sretnu opet.
On joj je pisao pjesme i prozu,
a ona je znala da će je zaprositi.
Pitala se samo kad točno će to da se desi.
Jedne noći, prije nego su legli,
kleknuo je na koljena
i rekao joj ovo:
"Možda nisam mudar,
i možda neću uvijek biti heroj dana,
ali pogledaj me u oči
i znaj da ću uvijek biti tu.
I da nikad neću pobjeći i otići.
Neću te napustiti nikad."
Nekoliko godina prođe i oni dobiše dijete.
Sin im bijaše smiješan, neobičan i blag,
a volješe ga svim srcem.
Bilo je noći u kojima su ga snovi uznemiravali,
pa bi se sva skupila u krevetu
da bi mu pomogla da zaspe.
Jedne noći nije mogao nikako zaspati,
pa je kleknula na koljena
i ovo mu rekla:
"Možda nisam mudra,
i možda neću uvijek biti heroj dana,
ali pogledaj me u oči
i znaj da ću uvijek biti tu.
I da nikad neću pobjeći i otići.
Neću te napustiti nikad."
Kažeš da je sigurnije kad si sam
i da bi radije spavao sam,
a onda ti je potrebno da budem i ja tu.
Ali, nadam se da sad možeš da vidiš
ono što su meni pokazali moji mama i tata -
ja ne idem nigdje.
Volim te svakog dana sve više.
Voljeti ne znači otići,
zato slušaj kad ti kažem:
"Možda nisam mudar,
i možda neću uvijek biti heroj dana.
Ali, pogledaj me u oči
i znaj da ću uvijek biti tu.
I da nikad neću pobjeći i otići.
Neću te napustiti nikad."