Moja je sudbina
kao mač u kamenu
zarobljena zauvijek
u tvome pogledu
Bili smo jedno mi
spomeni kroz vjekove
a sada pušu vjetrovi
tišina nas zove
oblaci su uklet brod
što ga nosi more
Ružo snena što te nema
da pogledom ispleteš mi sve
Ružo snena što te nema
ja trebam tvoj trn da me otruje
Ja pratim tragove
i čitam tajne znakove
putem hladnog sjevera
gdje nema nikoga
K'o vojska duhova
napada me sjećanje
dok sada pušu vjetrovi
tišina me zove
oblaci su uklet brod
što ga nosi more
Munja kroz mrak para zrak
u kostima se ledi strah
o Bože, kako dalje
daj mi neki, daj mi znak