Ispod strehe kule drevne
Jedna lastavica prijateljica,
Za cvata badema vraća se.
Vraća se svake godine,
Uvijek istoga dana;
Planine i mora ona prelazi da bi se vratila.
Samo ljubav
Kad pobjegne i ode daleko
Nadam se uzalud, a ne vraća se više.
Nadam se uzalud, a ne vraća se više.
U sumraku slatkom večernjem
Prolazi proljeće.
Cvrkuću lastavice u letu
Opijene svjetlom i zrakom,
A ja sam tužan i sam;
Planine i mora ti ne prelaziš da bi se vratila.
Mala moj, bila si sav moj život;
Pobjegla si i ne vraćaš se više.
Pobjegla si i ne vraćaš se više.