Odraz grada u prozoru je ultramarinski
Rana ljetna kiša teče niz odvod
Zurio sam u odvod ošamućeno
Kapljice kiše padaju jedna po jedna
Oblik mojega srce je pravokutnik
Na površini ovih riječi
Koje žive jedino na ovom listu papira
Po tom talogu, ti si tamo
Bezvrijedno je
Besmisleno je
Želim vidjeti nešto potpuno bezrazložno
Miris guste kiše
Je sigurno gubitak koji ću samo ja zaboraviti
Pomakni svoje usne
Ostruži svoje prste
Zašij ih sa svojim riječima
Molim te, čekaj me u tom gradu
Ulično osvjetljenje koje pleše prema zvuku kiše
Ugao ulice prije zalaska sunca
Parada koja se sastoji od koraka samo jedne osobe
Maglovita plava boja oblaka koja motri ljeto
Moj život je sada i^2
Oduzmi sebe i manje je od nule
Ne mogu te vidjeti izvan svojih sjećanja
Poslije kiše u lipnju
Naškrabam tvoje nasmijano lice
Izjeo sam si srce
Nisam li razumio nerazumljivo?
Miris guste kiše je gubitak koji ću samo ja zaboraviti
Čitajući pisma koja sam samo ja napisao
Želim vidjeti tvoje lice
Pišem o tom ljetu
Moj život je pun nebitnih stvari
Baveći se njima je previše zamarajuće
Stavljajući ih u riječi je također zamarajuće
U konačnici, jesi li ti sve što sam imao?
Bezvrijedno je
Besmisleno je
Znam da je bilo nelogično
Miris guste kiše
Pišem o gradu u kojem stalno kiši
Zanesi moje srce
Spali mi prsa
Zašij ih kakva jesu
Molim te, čekaj me u tom gradu