Kako je hladno na ovoj plaži koja
je bez tebe poput potrgane stranice
Već je zima, a ljubavi nema dovoljno
za život...
Nema žive duše
Radost se ugasila
Ostaje samo more
koje je već odnijelo
Moju, tvoju
izgubljenu vječnost
koja više nije ništa do li pijesak na vjetru
Sjeti me se
U hladnoći Milana
U sandalama koje slobodno trču
Sjeti me se
Ako ti se ne čini čudnim
Oživjeti one trenutke
sa mnom
I vraćam se iz brodoloma
u istu sobu
I spavam tu
bez tebe
poput glupače
A život ide
tvrdoglaviji od nas
i nema milosti
ako me više ne želiš
A ti, što radiš
s ovom slobodom
Koja je za mene
već postala beskorisnom prazninom
Sjeti me se
U hladnoći Milana
Među bademima nekog plavog raja
Sjeti me se
Ne čuješ li da te zovem
Ne traži od mene
da te prestanem voljeti
I budim se nakon brodoloma
u istoj sobi
I biježim dalje
Ostavljajući tu ovu prekrasnu zoru
Sjeti me se
Sjeti me se
Izdaleka
Sjeti se one
Koja te ne želi izgubiti
I dok vrijeme ide
Poput bljeska jedne fotografije
Imam jedan dar
Ako me želiš
Život koji će doći
za nas