Idem,
Iza plaventila neba,
U atmosferi,
osvjetljavajućih zvijezdi,
ništa me ne može zaustaviti,
sada kada sam lakši,
dišem u plaventilu,
Idem tražeći,
u svakom kutku Zemlje,
moju dušu, moj identitet,
i ako si ti tu,
još više,
i više,
Ja sam vjetar koji jedva dira more,
nemam strah od mraka koji se spušta,
od tišine kada je velika,
kada je ima,
a ti si nebesko tijelo koje se pojavljuje,
prvo jasno svjetlo jutra,
ti si netko,
za gledanje i za pjevanje već
Živim,
dok mogu ostati,
ono što jesam,
za ne trebati se promijeniti,
živim moju avanturu,
pratim moju misao,
dišem u plavetnilu,
a ti,
Ti si vjetar koji jedva dotiče more,
nemaš strah od mraka koji se spušta,
i koji te iznenadi,
zajedno, zajedno sa mnom,
mi smo vjetar koji jedva dira more,
koji prolazi visoko iznad,
planina, polja
mi smo slobodan vjetar, ja i ti