Možda,
pomogne mi ironija biti ili ne biti,
i ponese me plima do tog svitanja,
ti i ja posve sami..
Možda,
danas imat ću rijeći koje nikada nisam pronašao,
i skoro bez razmišljanja jednom ih izrekao..
Ako osjećaji me ne varaju..
Ja sam kamen koji se raspolovi, ako tvoja koža me dodirne,
jer tvoji maniri otkrivaju mi dušu i srce kada si ovdje..
I vrištim,
želim udisati od tebe,
dopusti mi da ti se približim..
Ocrtam tvoje usne svojim prstima,
i da mogu skinuti ti nebo,
znam što bio sam..
I vrištim,
želim udisati od tebe,
i malo po malo učiniti te svojom...
I umrijeti bez straha u pokušaju,
i moći zaustaviti vrijeme unutar tebe...
Možda,
našao sam se ovdje, bez znanja što učiniti,
usred ničega, po prvi puta...
Pričajući sam sa svojim pićem..
Ah, ludice što je to što imaš, a toliko me izaziva,
jer tvoji maniri otkrivaju mi dušu i srce kada si ovdje..
I vrištim,
želim udisati od tebe,
dopusti mi da ti se približim..
Ocrtam tvoje usne svojim prstima,
i da mogu skinuti ti nebo,
znam što bio sam..
I vrištim,
želim udisati od tebe,
i malo po malo učiniti te svojom...
I umrijeti bez straha u pokušaju,
i moći zaustaviti vrijeme unutar tebe...
Unutar tebe, unutar tebe, unutar tebe..
Želim udisati od tebe,
dopusti mi da ti se približim..
Ocrtam tvoje usne svojim prstima...
I da mogu skinuti ti nebo,
znam što bio sam..
I vrištim,
želim udisati od tebe,
i malo po malo učiniti te svojom...
I umrijeti bez straha u pokušaju,
i moći zaustaviti vrijeme unutar tebe...
Unutar tebe..