Još se sjećam, znaš,
još se sjećam tvojih očiju u mojima
I tvojih uzdaha zatim...
Mojih razgovora koji su te vukli prema meni
Govorio sam tako tiho da...
su se moje riječi činile poput bajki, bajki napisanih za tebe.
Ali tebe više nema...
Nestala si među zvijezdama u plavetnilu...
I prisilila si me znaš...
da napravim dva krila kako bih poslije
poletio gore, da te zagrlim i da
da te opet ponesem k sebi, da te ponesem k sebi.
I obećanja koja...
koja si pretvorila u prah
Nisam zaboravio... znaš
Bilo je dovoljno samo malo, da nam se sve čini čarobnijim
da sve bude fantastično, bilo je dovoljno samo malo
Da mi bude dobro s tobom, bilo je dovoljno imati te uz sebe.
Ali tebe više nema...
Nestala si među zvijezdama u plavetnilu...
I prisilila si me znaš...
da napravim dva krila kako bih poslije
poletio gore, da te zagrlim i da
da te opet ponesem k sebi, da te ponesem k sebi.