Prošeći do ruba grada
i odi preko pruge
Gdje se nazire vijadukt,
kao ptica propasti
Dok se preokreće i puca
Gdje tajne leže u
zujajućim žicama i
graničnim vatrama
Znaš da se nikad nećeš vratiti
Prođi trg, prođi most,
prođi mlinove, prođi štale
Na okupljanje oluje dolazi
visoki zgodni muškarac
U prašnjavo crnom kaputu s
crvenom desnom rukom
On će te omotati u svoje ruke
I reći ti da si bio dobar dečko
On će ponovno zapaliti sve one snove
koje si čitav život uništavao
On će posegnuti duboko u rupu,
zacijeliti ti naboranu dušu
I neće postojati ni jedna stvar
Koju možeš napraviti
On je bog, on je duh,
on je čovjek, on je guru
Oni šapuću njegovo ime
Preko ove nestale zemlje
Ali skrivena u njegovom kaputu
je crvena desna ruka
Nemaš novaca?
On će ti nabaviti nešto
Ako nemaš auto,
On će ti nabaviti jedan
Nemaš samopoštovanja,
osjećaš se kao insekt
Pa ne brini prijatelju,
jer on dolazi
Kroz geto i favele
i kroz polja i straćare
Sjena je bačena gdje god on stane
Hrpa zelenog papira je u njegovoj
crvenoj desnoj ruci
Vidjeti ćeš ga u svojim noćnim morama,
vidjeti ćeš ga u svojim snovima
Pojaviti će se iz nikuda ali
on nije onakav kakvim se čini
Vidjeti ćeš ga u svojoj glavi i
na ekranu
hej frende, upozoravam te
ugasi to
On je bog, on je duh,
on je čovjek, on je guru
Ti si jedan mikroskopski zupčanik
u njegovom katastrofalnom planu
Dizajniranom i vođenom od
njegove crvene desne ruke