Разбег [Razbeg] [Croatian translation]

Nemir nas udaljuje jedno od drugog

Omotava sve misli ljepljivom paučinom

Od toga ponekad bude teško

Razlikovati malo od velikog

Nemir je kavez za žrtve hipnoze

Iako su njegova vrata širom otvorena

Samo što malo tko od nas pronalazi

Snagu da ga napusti

Nadjačavajući spazme i grčeve

Valove očaja, odsjaje ludosti

Ja trgam ljepljive spone

Otrovne, skliske hobotnice

Na putu prema svijetu nepromjenljivih istina,

gdje je svaki postupak značajan

Na drugoj strani pakla i raja

ja sam slobodna, uzimam zalet

Otkrivenja te čekaju kao ptice

koje su spremne uzletjeti sa snijegom prekrivenih grančica

Nemoj ih prestrašiti grubom besmislicom

Jer one se boje nemira

Ostalo mi je još par koraka

prema strani otvorenih vratiju

Samo da izvučem glavu iz škripca

i što brže pođem daleko od tijesnog kaveza

U golema prostranstva polja, po volji,

prema beskrajnom plavom moru,

do divlje trave i bijesnih valova,

iznad oluje i munja

Brže od vatre i vjetra

Gotovo brzinom svjetlosti

u smjeru mjesečevih plima

odvajam se od zemlje

Bježim od okrutnih simptoma neuroze

Od igara bez pravila, od mrskih predstava

Od ove naporne proze

koja mi se potpuno smučila

Kroz beskrajan niz soba,

po zagušljivim i tamnim hodnicima

duž ceste koja vodi prema nebu

kroz vrt pokriven snijegom

Park, pustaru, bez povratka

Zatim kroz pistu

odgurnuti se i osjetiti plamen

zvjezdane iskre su mi pod nogama...