Da bih odlučio da li i dalje da
Prolijevam ovu krv za zemlju,
Za ovo srce što izmamljuje
Sunce i mrak.
Da bih i dalje pješačio ka suncu
Kroz ove pustinje
Da bih stalno ponavljao da sam živ
Među tolikim mrtvim ljudima.
Da bih donio odluku
Da bih nastavio,
Da bih stalno ponavljao i razmišljao
Samo mi nedostaješ ti da budeš uz mene
Sa svojim svjetlim očima.
Ej moja buktinjo ljubavi i uzdanico
Razlogu mog postojanja!
Da bih olakšao ovu sumornost iz
Naših dana
Ovu samoću koju svi nosimo
Kao usamljena ostrva.
Da bih se oglušio na ovaj osjet
Gubljenja svega
Da bih utvrdio kuda dalje
I odabrao način.
Da bih si olakšao
Da bih oglušio se
Da bih utvrdio i razmislio
Samo mi nedostaješ ti da budeš uz mene
Sa svojim svjetlim očima.
Ej moja buktinjo ljubavi i uzdanico
Razlogu mog postojanja!
Da bih spojio ono lijepo i svjetlo
A da ne izgubim distancu
Da bih bio sa tobom a da ne ostanem
Bez anđela nostalgije.
Da bih otkrio da život teče
A da nas ništa ni ne pita
I da bih uzeo u obzir da je sve predivno
i ništa ne košta.
Da bih spajao
Da bih bio sa tobom
Da bih otkrio i razmislio
Samo mi nedostaješ ti da budeš uz mene
Sa svojim svjetlim očima.
Ej moja buktinjo ljubavi i uzdanico
Razlogu mog postojanja!