Ispričaj mi o svojoj katastrofi
Doći ću usred noći, ako bude potrebno.
Ne znam hoću li pronaći prave retke
Ali obećavam da ću te pažljivo slušati.
Ispričaj mi o svemu što te muči.
Nema neizlječivih bolesti za one koji traže.
Možda se meni dogodilo nešto slično,
I možda ja barem u nečemu mogu biti korisna.
Negdje postoji vatra
Koja će nas zagrijati,
I milosrdno svjetlo
Zvijezda koje vide sve.
I negdje postoji ljubav
Koja će jednom uspjeti
Osušiti do dna
Ovo jezero suza.
Nije lako tražiti objašnjenja i opravdavanja,
S metkom u grudima je teško biti nepristran
No zar tuđa bol nije kazna,
I zar nema veće kazne nego biti kriv?
Ja znam da nas tuđe greške ne uče,
A vrijeme je okrutno i uopće ne liječi
I svo moje nakupljeno životno iskustvo
Će se možda odjednom pokazati sasvim beskorisno.
Ali negdje postoji dom
Gdje ćemo uvijek biti poželjni
A u tom domu onaj
Koji će nas uvijek znati razumijeti i oprostiti nam.
I negdje postoji kirurg
Koji će izbrisati sve ove ožiljke,
I izvadit će sve metke
Koji su nam u grudima.
Ispričaj mi o svojoj katastrofi
Ispričaj mi o svojoj katastrofi
Ispričaj mi o svojoj katastrofi