On je jutarnju kavu u krevet donio svojoj ljubavi,
svijetlo se prelama sa prozora ka sreći svakog trenutka.
Oni mogu ispod pokrivača cijeli dan stvarati svoju magiju,
i osjećati, kako snijeg prekriva zemlju.
On križa ruke, okreće svoj pogled mirno prema gore
i zahvaljuje, što je primio ljubavi toliko,
uvijek se nadao zaista mnogome, ali je primio više,
ali jedno nije znao.
Samo kratak trenutak ljubav je snježnobijela
je čista kao sniježni prekrivač na zimsko jutro.
Kad bi mogao barem dulje njezin sjaj izdržati
jer dolaskom večeri, izblijedi i zatamni se uvijek.
Nikada ne pita za dozvolu dolaska gorčina
i suze potjera, može biti mala vječnost
kad dijete poslije dugog dana u naručju zaspi
ili pita za povratak kući.
Samo kratak trenutak ljubav je snježnobijela
je čista kao sniježni prekrivač na zimsko jutro.
Kad bi mogao barem dulje njezin sjaj izdržati
jer dolaskom večeri, izblijedi i zatamni se uvijek.
Samo kratak trenutak ljubav je snježnobijela
je čista kao sniježni prekrivač na zimsko jutro.
Kad bi mogao barem dulje njezin sjaj izdržati
jer dolaskom večeri, izblijedi i zatamni se uvijek.
I tako jutro ulazi sa prozora u unutrašnjost sobe
on poslije bdijenja prelama pismo,
gleda dvorište, kako lijep može biti svijet
iako nema boga.
Samo kratak trenutak ljubav je snježnobijela
je čista kao sniježni prekrivač na zimsko jutro.
Kad bi mogao barem dulje njezin sjaj izdržati
jer dolaskom večeri, izblijedi i zatamni se uvijek.
Samo kratak trenutak ljubav je snježnobijela
je čista kao sniježni prekrivač na zimsko jutro.
kad bi mogao barem dulje njezin sjaj izdržati
jer dolaskom večeri, izblijedi i zatamni se uvijek.