Ti si taj plamen suh i vruć,
u tvojem krilu kopni bijega mogućnost.
Ti si ta divlja ruža na vrhu mojih grudi,
i to jedini razlog zašto visim ovdje,
da mojih, mojih da, da.
Ti si moja zelena milja, jedina cesta,
na tvoj grob, koja lijepo vodi.
I kako nam ide, hej, idi i saznaj,
ali ja neću nikoga drugoga stvarno dugo trpiti,
ne ne, ne ne,
ja sam takva.
Hej, ako ovo završi,
ne mogu shvatiti,
meci hrđaju u šaržeru,
ako sad ne pogodim točno,
hej, ako ovo nastavi,
pa to pomalo zbunjuje,
kad sam se naviknula na napuštanje
lakše je otići kiksajući,
kao da se nešto dobije.
Ja vjerujem tebi – vjerujem nama,
i to je mnogo, od ateista ljubavi,
i ako ta nebeska vrata nama ne otvore,
ajmo otići tamo gdje svjetlo pada na tebe
i lica bogova su u pijesku spaljena.
Hej, ako ovo završi,
ne mogu shvatiti,
meci hrđaju u šaržeru,
ako sad ne pogodim točno,
hej, ako ovo nastavi,
pa to pomalo zbunjuje,
isto kao putovanje ka zemlji mrtvih,
samo luđak će krenuti putovati.
Hej, ako ovo završi,
ne mogu shvatiti,
meci hrđaju u šaržeru,
ako sad ne pogodim točno,
hej, ako ovo nastavi,
pa to pomalo zbunjuje,
isto kao putovanje ka zemlji mrtvih,
samo luđak će krenuti putovati.
ali ajmo ići svejedno.