(Gusta boja kišnoga dana u Seulu)
Jureći auti, vrpoljenje kišobrana uokolo
Oblačno je i zrak je čist
(Kiša prestane i odraz u lokvi)
Sa svijetlo sivom pozadinom, zašto još uvijek stojim ovdje?
Ne znam imam li puno misli ili ih opće nemam
Probudim se točno kad bi trebalo vani svanuti
Prođem si umornim rukama kroz kosu
Bilježnica s pjesmom koju nisam mogao dovršiti prošle noći
Dovršit ću je danas dok zatvaram oči i uzdišem
Koju ispriku mogu iskoristiti? Pokušam nešto smisliti
Nije dovršena tako da ću izmisliti bilo što
Potom skrenem pogled prema prozoru i sve izgleda sivo
Sivi grad, sive zgrade, sive ceste, siva kiša
Sve u ovome svijetu je sporo
Mlađi/a brat/sestra koji/a se probudila nonstop odgovara natrag
Nastavljam otvarati i zatvarati nevini frižider
S nepoznatim praznim osjećajem koji prođe kroz mene
Mislim da bih trebao otići van
Bez ikakvog kišobrana
Mogu ćuti kako kiša udara o tlo
Osmjehnem se, najbolja je to pozadinska glazba
Poput luđaka, počinjem pjevušiti
Pitam se koje je vrijeme
Gusta boja kišnoga dana u Seulu
Još uvijek ne mogu zaspati dok nestajem
Kiša prestane i odraz u lokvi
Vidim se kako sam još više bjedniji danas
Kišna je noć, kiša mi kucka po prozoru, udara mi srce
S bolnim ramenima, pogledam mobitel i vidim poruku, "Kako si ovih dana?"
Poruka mojega prijatelja mi pokrene emocije
Dok udišem miris mokre kiše
Rastegnem se i uputim se prema kupaonici
Tada se pozdravim,
Polu budan u ogledalu
S nikim se ne trebam naći,
Ali duže se tuširam nego inače
Vani još uvijek pada kiša
Nemam gdje ići, ali uzmem kišobran i
Hodam bez ikakvog plana
Kao da kiša želi poručiti da je tu
Moje su cipele umrljane
Jesam li ja netko tko je tebi zapečatio svoje postojanje poput kiše?
Ako nisam, jesam li netko tko je samo došao i otišao poput kišne oluje?
Gusta boja kišnoga dana u Seulu
Još uvijek ne mogu zaspati dok nestajem
Kiša prestane i odraz u lokvi
Vidim se kako sam još više bjedniji danas
Ustanem se i osjećam se ukočeno, pogledam kroz prozor
Kao da zna kako se moje tijelo osjeća, kiša pada
Dok gledam kapi kiše kako se skupljaju na prozoru, osjetio sam to
Suze koje su tekle niz moje srce
S tim čudim osjećajem, pogledam vani i izgleda poput moje situacije
Kiša koja pada poput melodije čini sve andante
Spremim se i odem, otvaram naborani kišobran poput mojega lica
Dok hodam, trenutka kad sam čuo kišu
Zapitao sam se za koga pada ova kiša
Zvuk koji udara u usamljeni sivi cement
Spusti se sporije
Gusta boja kišnoga dana u Seulu
Još uvijek ne mogu zaspati dok nestajem
Kiša prestane i odraz u lokvi
Vidim se kako sam još više bjedniji danas
Čak i kada kiša prestane, kada se oblaci raziđu
Stojim ovdje, isto kao i prije
Bez govorenja ičega, gledajući svijet
Tamo, ne tako prelijepi ja gleda u mene