Od tvojih usana, tvojeg mlakog tijela,
tvojih noći, tvoje vatre i tvoje kože,
od tvoje ljubavi on je bio vlasnik.
Tvoji dodiri, sve tvoje tajne,
blago otuđeno od tvog slatkog meda,
ono što nikada nisam zamišljao.
(refren)
Tko će mi reći?
Da ti bila si kiša, a ja oluja?
Tko će mi reći?
Da imala si lijek za moju bolest?
Tko će mi reći?
Da bila si krv moga srca?
Tko će mi reći?
Da imala si mir koji mi je toliko nedostajao?
Zato.. Koga briga?
Što ljudi dolaze i odlaze
Reci mi.. Koga briga?
Ako je tvoja unutrašnjost moja istina?
Zato.. Koga briga?
Što ovaj svijet je naopak?
Reci mi.. Koga briga?
Ako me poljubiš ponovno?
Ti, nedostižna, nemoguća,
žena koju nadam se imati jednog dana,
razlog mojih želja.
Ti, poželjna, nemoguća,
anđeo zatvorenik od kojeg te ne vidim,
onu koju sam uvijek sanjao.
(refren)
Dovoljna mi je samo istina.
Od moje topline u tvojoj vlažnosti(znoj)
koji pada preko tvog tijela...
ti si moja karta za dalje,
odakle se ne želim vratiti.
Ako umre svemir..
Koga briga?
(Tko će mi reći?)
(Tko će mi reći?)
(refren)