Praviš se da me ne bole stvari,
da oluja neće ponovno udariti.
Vjerujem u svaku riječ s tvojih usana,
ali ako sakriješ više od jednog poraza
neću moći odgonetnuti tvoju kožu.
Znam, s mojom prošlošću se ne nosiš baš dobro,
postoje trenuci kada sam sklon bijegu
u pjesmu gdje uništavam tvoj oklop.
Imam hrabrosti zaboraviti na sumnje,
ali postoje završeci koje ne želim obećati.
Stisni mi ruke, neka je uvijek ljeto,
neka naša ljubav ne ovisi o tome koliko puta kažemo 'volim te'.
Jednostavno je, ne zahtjeva puno truda,
samo gledanje jedno drugo u oči i osjećaj da tu ima ono nešto.
Ti upališ, a ja gasim svijetla,
postoje suze koje nećeš razumjeti.
Ako zasvijetliš, neka bude u potpunoj našoj sjeni,
ako nas osvijetljenost kasnije uništi
bilo bi bolje da se ne vidi..
Znam, s mojim odsutnostima se ne nosiš baš dobro,
nije bilo trena a da nisam poželio se vratiti.
Ako je tvoj osmijeh najljepši od svih izvora,
to dovoljan je razlog za izgradnju svih mostova,
od sudbine tvoje ne želim se zaštiti.
Stisni mi ruke, neka je uvijek ljeto,
neka naša ljubav ne ovisi o tome koliko puta kažemo 'volim te'.
Jednostavno je, ne zahtjeva puno truda,
drhtaj je to na svakom koraku dok se približavam,
to gledanje je jedno drugo u oči i osjećaj da tu ima ono nešto.