Započeli su problemi,
zakvačila se muka,
uhvatila se samoća.
Više ne gleda zvijezde
gleda svoje podočnjake
umorna od borbe.
Zaboravljajući na sve,
traži neki način
da pronađe svoju slobodu.
Zasun koji pritišće,
stavlja lance,
i nikada ne počiva u miru,
i tvoje dostojanstvo ostalo je čekajući da se vratiš.
Neka nitko ne prešuti tvoju istinu,
neka nitko ne utopi tvoje srce,
neka nitko ne učini da ponovno plačeš,
potapajući te u tišinu.
Neka nitko ne primora te umrijeti
rezajući tvoja krila dok letiš,
neka vrate tvoju želju za životom.
U tunelu straha,
sve se čini dugo
kada se osvijetli.
Vezan za svoju sudbinu,
ide bez da je svjedok
tvojeg sporog koraka.
Tvoji otkucaji žude,
ali su pokorni,
i sanjaju svoju umjerenost.
Izdajnička radost
zatvara vrata,
ili sjedi na svojem kauču,
i tvoje dostojanstvo ostalo je čekajući da se vratiš.
Neka nitko ne prešuti tvoju istinu,
neka nitko ne utopi tvoje srce,
neka nitko ne učini da ponovno plačeš,
potapajući te u tišinu.
Neka nitko ne primora te umrijeti
rezajući tvoja krila dok letiš,
neka vrate tvoju želju za životom.
Neka nitko ne prešuti tvoju istinu,
neka nitko ne utopi tvoje srce,
neka nitko ne učini da ponovno plačeš,
potapajući te u tišinu.
Neka nitko ne primora te umrijeti
rezajući tvoja krila dok letiš,
neka vrate tvoju želju za životom…