Predvečerje,
i ti si bila sa mnom,
sjedili smo
uz more
Predvečerje,
i tamo, iznad pijeska,
bilo je još znakova
naše ljubavi
Sjećam se
što si mi govorila,
ja sam gledao
jedra kako prolaze,
bila su bijela,
bila su naduta vjetrom,
bila su posljednja jedra;
bila je skoro večer
Predvečerje...,
a ja se ne sijećam nićega drugog,
ni glasa kojeg si imala,
ni imena kojeg si imala
Predvečerje...,
i od tada te više nisam vidio,
niti sam ikada više
upoznao tebe, tvoj život
Sjećam se
nas prije svega,
jedara koja su se iznenada
umiješala u našu ljubav;
bila su bijela,
i za trenutak
stao sam ih tražiti
no, tu je bio samo vjetar