Ah! Koliko mi nedostaješ,
međutim ti si tamo,
da se malo približim
mogu te dotaknuti,
čak te mogu i zagrliti, znam,
ali ima toliko prostora između nas dvoje.
Tražim tvoj pogled,
izgubljena si tko zna gdje
i pitam se onda,
je li to bila moja krivnja?
Što se dogodilo sa našim životom?
Gdje je otišlo sve?
Gdje se naš život podijelio na dva?
I svaki puta
tvoj zid postaje sve jači,
gdje se moje riječi raspršuju,
isto kao i moje namjere.
I svaki puta
ima sve veća udaljenost između nas
I reci mi gdje smo se izgubili,
i počeli sve iz početka?
Ah! Koliko mi nedostaješ,
međutim ti si tamo.
Ti nastavljaš u svom svijetu,
ja nastavljam u svom,
nema ni sjene od onoga što smo nekada bili.
Gdje je otišlo sve?
Gdje se naš život podijelio na dva?
I svaki puta
tvoj zid postaje sve jači,
gdje se moje riječi raspršuju,
isto kao i moje namjere.
I svaki puta
ima sve veća udaljenost između nas
I reci mi gdje smo se izgubili,
i počeli sve iz početka,
i počeli sve iz početka?
Je li to bila moja krivnja?
Što se dogodilo sa našim životom?
Gdje je otišlo sve?
Gdje se naš život podijelio na dva?
I svaki puta
tvoj zid postaje sve jači,
gdje se moje riječi raspršuju,
isto kao i moje namjere.
I svaki puta
ima sve veća udaljenost između nas
I reci mi gdje smo se izgubili,
i počeli sve iz početka,
i počeli sve iz početka?
Je li to bila moja krivnja?
Što se dogodilo sa našim životom?
Gdje je otišlo sve?
Gdje se naš život podijelio na dva?
(Podijelio se na dva)
(Podijelio se na dva)
(Podijelio se na dva)
(Podijelio se na dva)