Dva srca koja ne smeju razgovarati
postaju bliska
u gradu nalik zatvorskoj ćeliji
Ljudi izgovaraju naša imena na ulici
prigušenim tonom
Ah...priče koje pričaju...
Kad bi ih samo neko slušao...
Ti dolaziš iz grada
gde ljudi ne kažu ni "zdravo"
sem kad se neko rađa ili umire
A ja dolazim iz mesta
gde tvoje nade provlače kroz blato
jer svi njihovi snovi umiru
I dok hodamo ulicom
Vetar peva naša imena u buntovnim pesmama
i zvuci noći bi nas trebali uzrujati,
ali previše je kasno kad strah nestane
Srešću te u narednom životu, obećavam ti
gde ćemo moći biti zajedno, obećavam ti
čekaću dotad u Raju, obećavam ti
obećavam, obećavam...
Toliko borbe
da bi se prošle biserne kapije
ali niko nikad ne želi ni umreti ni biti spašen
Njihove namere nisu tako dobre
i mogu da namirišem asfalt
kojim je popločan njihov sopstveni put do pakla
I dok hodamo ulicom
Vetar peva naša imena u buntovnim pesmama
ali previše je kasno kad strah nestane
Srešću te u narednom životu, obećavam ti
gde ćemo moći biti zajedno, obećavam ti
čekaću dotad u Raju, obećavam ti
obećavam, obećavam...
Srešću te u narednom životu, obećavam ti
gde ćemo moći biti zajedno, obećavam ti
čekaću dotad u Raju, obećavam ti
obećavam, obećavam...