Već, već se budi, znaj, još jedno proljeće.
Možda, možda cvijeće nekoj drugoj donosiš ti.
Sama sada lutam ja po tim poljima gdje trčali smo mi
i u snovima, u tvom naručju opet sam ja.
Sad, sad se sjeti bar obećanja što dao si mi ti
da ćeš doći ponovno, trešnje kad procvjetaju u kraju gdje sreli smo se mi.
Kiše, kiše proljetne sa mnom su plakale,
noći, noći besane sa mnom krile tugu i bol.
Sama sada lutam ja po tim poljima gdje trčali smo mi
i u snovima, u tvom naručju opet sam ja.
Sad, sad se sjeti bar obećanja što dao si mi ti
da ćeš doći ponovno, trešnje kad procvjetaju u kraju gdje sreli smo se mi,
u kraju gdje sreli smo se mi.