Nemoj, draga, noćas da te san obrva
I da sklopiš oči na dušeku mekom,
Kada mjesec sine nad našom rijekom
I na zemlju pane tiha rosa prva.
Uzviće se Ljeljo nad našim Mostarom,
I svaki će prozor zasuti beharom,
Da probudi srca što ljube i gore...
Zato nemoj, draga, da te san obrva!