Позови меня тихо по имени [Pozovy menya po imeni] [Croatian translation]

Zovni me tiho imenom,

Napoji me vodom iz izvora,

Hoće li se odazvati, moje srce beskrajno,

neizrecivo, glupo i nježno...

Opet dolazi besani sumrak,

Opet mi zaklanja svjetlost prozorskih stakala,

Tamo mi mašu jorgovan i crveni ribiz,

Zovni me, tiha Domovino

Zovni me na izmaku dana,

Zovni me, tugo, žalosti moja,

Zovni me...

Znam, zbit će se susret naš,

Naš rastanak se tako otegnuo,

Plavi mjesec se skriva iza grada,

Ali meni se ne tuguje i ne plače,

Zar je to jeka zvona u daljini,

Mi prođosmo mimo njega,

Digli smo prašinu svuda oko nas,

Čak ni stazu nismo jasno vidjeli...

Zovni me na izmaku dana,

Zovni me, tugo, žalosti moja,

Zovni me...

Zovni me tiho imenom,

Napoji me vodom iz izvora,

Znam, zbit će se susret naš,

Vratit ću se, održat ću obećanje...