Bio si u pravu... tako nam je teško
Bez uvrede sve reći
Jedan drugome, ali
Ako uspiješ
Daj mi ruku, sjedi sa mnom
I sjeti se dana
Kad smo zajedno pobjegli
Dalje od centra spirale
Beskrajno samo ravno
A sjećaš li se onih
Koje smo nekad voljeli
Ali nikad nismo oprostili?
Čuješ li, ja ti vičem:
Vjeruj mi
Onako kako si vjerovao
Samome sebi
Jer istine nema
Ona može biti
Samo iluzija
A naša laž
Je ponekad
Istina...
Bojali smo se
Griješili smo, ali onda
Si vidio sam
Kako smo se borili
Da ostane snage do kraja
Sjećaš se svih
Naših pobjeda
Svih naših suza i nesreća
I kroza što smo sve prošli
Zajedno, znaj
Što god da ti se dogodi
Ja bit ću tu, oprosti mi
Sve što uspiješ zaboraviti
I vjeruj mi
Onako kako vjeruješ
Samome sebi
Jer istine nema
Ona može biti
Samo iluzija
A naša laž
ponekad
nije samo izmišljotina
Sva naša laž
ponekad i jest
Istina...