Ova dvorishta,puna neba I ptica
uju ko muzika stara
nekud duboko u nas
I tu uvijek ostanu
Potrazi me u predgradju
na ulicu,na raskrshchu
gdje mi je jorgovan rasuo perle
gdje nam je proljeche dotaklo usne
I pobjeglo
Potrazi me u predgradju
krai vlakove shto prolaze
bit chemo sami u svitanje dana
bit chemo sami u pjesmama ptica
ko nekada
Drijemaju jeda od rublja I cvijecha
chekaju vjetar da nekuda plove
cujesh li nashe nash predgraje zove
traze te kuche I ulice stare
Potrazi me u predgraju
poljubi me u sjechanju
bar onih sata kad ostanesh sam
ako me sada josh imalo volish
potrazji me
ti njemash prsten sa nasheg vjechanq
al pamtish strehu na kraju grada
bez mnogo cvijecha,bez vela I zlata
bila sam s tobom sretna ko nikad
Potrazi me u predgraji