Krajem sedamdesetih
dvadesetog veka
bilo je u meni
nešto od čoveka
Ja sam davno mrtav
još od onog dana
nas troje u sobi
i moja sahrana
Ref.
I uvek svećano obećam
a znam da lažem u sebi
da ću prestati da se sećam
ovo je poslednja pesma o tebi
Ujed za dušu
u grlu knedla
jednom zauvek
bačen sa sedla
Izgleda da sam
uzalud stario
ništa od snova
nisam ostvario
Ref.
Živim zbog drugih
meni je svejedno
posle tebe potop
ništa nije vredno
Podmuklo zaboli
kao kvarni zubi
istina je da se
samo jednom ljubi
Ref.