Ti me vodiš od napasti dana koji dolaze
Od sjena prošlosti jer će se vratiti
Od dugih uzdisaja da prevariš paniku koja izaziva hipohondriju
Ti me odvodiš od uvjerenja da nisam dovoljno snažan
Kada padam pred čudovištem većim od mene
Svjestan da ponekad je dovoljno uzeti život onakav kakav je
Onakav kakav je, nepredvidljiv
Odvedi me od trenutaka
Od ovih napasnih godina
Iz svakog kuta vremena u kojem ne pronalazim više energije
Ljubavi moja,
Odvedi me
Ti me odvodiš
Kad se vrati strah i ne znam više reagirati
Od kajanja zbog grešaka koje nastavljam činiti
Dok se borim stisnutih zubi skrivajući gorčinu u laži
Ti me odvodiš
Ako postoji zid previsok da vidim svoje sutra
I ako pronađeš me tamo na nogama sa glavom među rukama
Ako među tolikim izlazima se pitam koji je pravi, tko zna gdje je
Tko zna gdje je
Nepredvidiv je
Odvedi me od trenutaka
Od praznine koju osjećaš
Tamo gdje ništa mi više ne može naškoditi, gdje god bilo
Ljubavi moja
Odvedi me
Ti
Ti znaš razumjeti
Ovu tišinu koja određuje granicu
Između mojih sumnji i stvarnosti
Odavde do vječnosti
Nemoj odustati
Odvedi me od trenutaka
Ovih nasilnih godina
Iz svakog kuta vremena
Gdje ne pronalazim više energiju
Ljubavi moja,
Odvedi me