Ponoćna zvona, odjek spor i lijen
baš kao i one noći kada bio sam njen
kad mi je rekla, zauvijek sam tvoja
s tobom ću čitav život, ljubav ti si moja
Pust je moj grad
hodam polako niz ulicu
čini mi se kao da joj još mogu čuti
dodir na svome licu
Voljeh je više nego
što ima zvijezda na nebu
sjeti li se ikad mene iz Splita
tamo gore u hladnom Zagrebu
Onda je jednom otišla od mene
nestala poput traka, tanke morske pjene