Samo jedna tužna riječ još nas spaja,
Riječ koja guši me sad.
Ti čuješ njezin zvuk - ljubavi, doviđenja,
Tko zna kad...
Ovo ljeto bit će znam tol'ko hladno,
Bez sunca u jutrima svim..
A ljubav ću ti slat svakog dana u pismu
I poljubaca niz..
I bit ćeš uvijek sa mnom
Na javi i u mom snu,
A ipak, kad ću te zvati,
Ti, dragi, nećeš biti tu.
Zar se stvarno mora reć doviđenja?
Zar može svršiti s tim?
Dal' dovoljna će bit moja ljubav u pismu
I poljubaca niz?
Zar se stvarno mora reć doviđenja?
Zar može svršiti s tim?
Dal' dovoljna će bit moja ljubav u pismu
I poljubaca niz? I poljubaca niz...i poljubaca niz...