Ima dana kad digneš ruke,
I nema ni riječi, ni glazbe, niti snage.
U takvim danima bio sam odvojen od samog sebe
I nisam tražio ničiju pomoć.
I htio sam otići gdje god bilo,
Zaključati svoja vrata i izgubiti ključ.
Ali vjerovao sam da još sve nije propalo,
Dok svjetlo ne ugasne, dok gori svijeća...
I nitko me nije mogao natjerati da pjevam.
Tišina je početak svih početaka,
Ako pjesma bude raširila mi ramena kao krila,
Kako će teško biti postići da šutim.
Mada danas dana u životu je preostalo malo,
I već pao je snijeg, i krv nije vruća.
Po stoti put opet počet ću sve ispočetka
Dok svjetlo ne ugasne, dok gori svijeća...