Bila je noć i strašna gužva oko mene
I kroz dim cigareta
Imala sam osjećaj da me netko gleda
Da sam nečija meta
On je sjedio u sebe siguran
I u svoje mjesto
Takav pogled ispod obrva ne vidim često
Iz znatiželje sam zastala
Pamet se odmah s glavom rastala
Kao da je nikad nisam ni imala
Kao brak što ne valja
I više ne znam šta je bilo
Ni tko je svirao
Bez naloga za pretres već me je dirao
Otada luda sam za njim
Pogledom vučijim.
Otada više nikoga ne vidim, pa ni sebe
Al' odbolovat ću te ja, s čašom tuge u rukama
I sa društvom koje i ne poznajem
Odbolovat ću te ja
Znaš kako čvrsto na nogama
Ali nikad pogled ispod obrva
Više ga nisam nikad vidjela
A kamoli često
Al' kao aureol, u onom bircu
Svijetli ono mjesto.
S kog me je on nišanio
Pogledom, lako, sigurno
Nišanio, još lakše ranio