Ne čuje se ni šuštanje u vrtu
Sve je tu zamrlo do jutra
Kad bi vi znali kako su mi drage
Podmoskovske večeri
Riječica se miče i ne miče
Sva srebrna od mjeseca
Pjesma se čuje i ne čuje
U tim tihim večerima
Što ti, draga, gledaš poprijeko
Naklanjajući glavu
Teško je izraziti i ne izraziti
Sve što mi je na srcu
A zora se već sve više zamjećuje
Zato te molim, budi dobra
Ne zaboravi ni ti te ljetne
Podmoskovske večeri