Ipak ne znaš ni sama kad,
Nemir uđe u život tvoj.
Odlazi on,
Hladno ostavlja te samu.
Nijemo odlaziš ko' poslušno pseto,
Tiho, u svoj kut,
Gušeći plač u grlu svom,
Po prvi put, po prvi put, po prvi put.
Sve te odjednom plaši tad,
Njegov pogled i njegov smijeh.
Javlja se strah,
Drhćeš kao slomljen prut.
Zar u srcu koje voli još ima
Mjesta i za smijeh u času
Kad ostavlja se sve
Po prvi put, po prvi put, po prvi put?
Pred njim budi se prošli svijet.
Dal' oživjet će skupa s njim
Sjećanja ta
Koja javljat će se svud?
Dal' će slabost nekog
Slatkog trenutka (jača nego on),
Ljubavi našoj nanijeti bol
Po prvi put, po prvi put, po prvi put?