Gabi:
Kao skitnica neka, kad padne mrak,
on se ulicom vuče i briše trag,
tako divlji i zao, a opet blag,
pjesnik moj.
Često s ružama dođe u kasni sat
ili neshvaćen, pijan i kao tat
jednu noć vodi ljubav, a drugu – rat,
pjesnik moj.
Skupa:
Na nju ne padne njegove slave ni sjena,
a kad nitko ga čitati neće, tad čita ga pjesnikova žena.
Arsen: Moj anđeo.
Gabi: To sam ja.
Arsen: Moja vizija.
Gabi: U pjesmama.
Arsen: Nevolja.
Gabi: Opet ja.
Arsen: Sudbina.
Gabi: I to sam ja.
Skupa:
I još hiljadu tih imena
je nosila pjesnikova žena.
Na nju ne padne njegove slave ni sjena,
a kad nitko ga čitati neće, tad čita ga pjesnikova žena.
Arsen: Moj anđeo.
Gabi: To sam ja.
Arsen: Moja vizija.
Gabi: U pjesmama.
Arsen: Nevolja.
Gabi: Opet ja.
Arsen: Sudbina.
Gabi: I to sam ja.
Skupa:
I još hiljadu tih imena
je nosila pjesnikova žena.