Žao mi je što te nije uhvatio ljetni pljusak
U srpanjskoj noći, na baltičkom zaljevu
Nisi vidjela čaroliju tih linija.
Val, koji je ugodno dotaknuti rukama
Pijesak, po kojem je razasuto kamenje
Pejzaž koji se tu već stoljećima ne mijenja
Žao mi je što opet nećemo sjesti u vlak,
Koji će prijeći ovu vremensku zonu
Po strijelici koju vuče prema polu
Što se u ovom kupeu neće odraziti zabava,
Prozor, gdje se cijelo vrijeme mijenjaju slike
I nećemo se ujutro probuditi zagrljeni
Kasno noću
Kroz sve sam zareze napokon stigao do točke
Adresa, pošta
Ne brini se, neću ti posvetiti više ni jedan redak
Tiho, zvuci
Noćima rijetko dolijeću do mene
Slova plešu
A ja pišem i nikad ne očekujem odgovor
Misli, rime
Svjetlost je ostala, ostao je i zvuk a sve ostalo se izbrisalo
Gase se brojevi
Nazvao sam samo da ti čujem glas
Konjanik se smrznuo
Smrznuo se konjanik a rijeci je postalo tijesno u kanalu
Rubovi, granice
Volim, ali ne žudim za uzvraćenim osjećajem