Oduvek si razumela moju fantaziju
Uključila si je, pa isključila i onda si otišla
Vratila si se jača sa kamenom u srcu
Uzimala si moj dan i činila ga boljim
I sada pišem ovde u žurbi da ti opet kažem
da si snažna i krhka bez straha
Ti ostaješ ista, ista kao uvek.
Ti si najlepša stvar koju nosim
Ti si izvor, ti si nebo i ti si svet
Ti si ulica koja vodi u život
Nestabilna ženo, ti si moj izazov
Ti si mala zvezda koju nosim u trenucima u kojima nemam svetlosti
Ti si mala zvezda koju nosim u trenucima u kojima nemam svetlosti
Oduvek si razumela moju nostalgiju
Za danima izgubljenim i nestalim
Ovo vreme koje prolazi nikad nije dovoljno
Ti si deo mojih očiju
Kako god, sada kad sam ispred tebe
Obećavam da ću stajati pored tebe zauvek, zauvek, zauvek
Ti si najlepša stvar koju nosim
Ti si izvor, ti si nebo i ti si svet
Ti si ulica koja vodi u život
Nestabilna ženo, ti si moj izazov
Ti si mala zvezda koju nosim u trenucima u kojima nemam svetlosti
Ti si mala zvezda koju nosim u trenucima u kojima nemam svetlosti
Ti si neizmeran trenutak koji je prošao
Najbolji deo moga sna
Ti si ovaj vetar koji duva zauvek
Ali ne dozvoljavaš da padnem
Ti si mala zvezda koju nosim u trenucima u kojima nemam svetlosti
Ti si mala zvezda koju nosim u trenucima u kojima nemam svetlosti
Ti si mala zvezda koju nosim u trenucima u kojima nemam svetlosti
Ti si mala zvezda koju nosim u trenucima u kojima nemam svetlosti