Pod lukom table na kojoj je vrijeme ostavilo trag.
Prestari zli duhovi, i rata gospodari.
Iz zemlje izlaze, ni zvuk ne proizvode.
Miris smrti je na sve strane.
U noći kada hladan vjetar puše.
Nikog nije briga, niko ne zna.
Ne želim da budem sahranjen na groblju kućnih ljubimaca.
Ne želim da živim svoj život iznova.
Ne želim da budem sahranjen na groblju kućnih ljubimaca.
Ne želim da živim svoj život iznova.
Pratim Viktora do svetog mjesta.
Ovo nije san, pobjeći ne mogu.
Kutnjaci i očnjaci, škljocanje kostiju.
Između nadgrobnih spomenika duhovi jecaju.
I u noći kada mjesec sija.
Neko plače, nešto nije u redu.
Ne želim da budem sahranjen na groblju kućnih ljubimaca.
Ne želim da živim svoj život iznova.
Ne želim da budem sahranjen na groblju kućnih ljubimaca.
Ne želim da živim svoj život iznova.
Pun je mesec, vazduh je miran.
Iznenada me prođe jeza.
Viktor se smije, tijela trule.
Kosturi plešu, ja proklinjem ovaj dan.
I noć u kojoj vukovi urliču.
Pažljivo slušaj i čućeš me kako vičem.
Ne želim da budem sahranjen na groblju kućnih ljubimaca.
Ne želim da živim svoj život iznova.
Ne želim da budem sahranjen na groblju kućnih ljubimaca.
Ne želim da živim svoj život iznova, oh ne, oh ne.
Ne želim da živim svoj život iznova, oh ne, oh oh,
Ne želim da živim svoj život iznova, oh ne ne ne.
Ne želim da živim svoj život iznova, oh oh.