Teško da ste vidjeli nešto takvo
Stojim, ne osjećam zemlju pod sobom
Jučer su me prozvali devom
I to je bilo ozbiljno opravdano.
To mišljenje se ustalilo i kod pretpostavljenih
Udarao sam o vrata s krikom ''Tuku naše!''
Kimali su mi, ali su slušali ne čuvši,
Budući da sam odsad bio deva.
Da, ja sam čovjek, provjerite po prezimenu
Ja sam car prirode, građanin Zemlje,
Ali već su mi odredili pregradak u staji
I donijeli pola vrećice bodljikavih biljaka.
I shvatio sam da ću s prepirkom samo učiniti gore,
Ali do tad mi je već postalo mučno,
da sam odjednom pljunuo nekako poput deve
I grba mi se stvorila na leđima.
Otada je prošla godina, možda i godine*
Mirno sam prihvatio devine poslove
Hvala što na meni ne prevoze vodu,
i što Deva ne služi za salamu.
I još samo jedna nada u srcu živi,
Naš vijek rađa mnoštvo ideja,
Možda će se sutra naći čovjek
koji će sve deve pretvoriti u ljude.